Dana 22. travnja 1944., jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije izvršile su desant na zapadni dio otoka Korčule i okončale njemačku okupaciju Vele Luke.
U noći uoči 22. travnja prvi bataljon 12. dalmatinske brigade se iskrcao u uvali Spiliška i uz pomoć partizana i aktivista NOP-a iz Vele Luke rano ujutro u 6.45 sati započeo napad na mjesto.
Minobacačkom vatrom i jurišem, njemačka vojska je odbačena s okolnih položaja u samo mjesto. Otpor su naročito pružali s položaja oko groblja i na Mrkom ratu. Nakon zauzeća tih položaja, u 15 sati savladali su i njemačku desetinu na brdu Hum. Sljedećeg dana je oslobođeno Blato.
Bila je to brza i efikasna akcija Narodnooslobilačke vojske Jugoslavije, kojom je donekle ispran osjećaj neugodnog poraza iz prosinca 1943. Iako su se snage NOVJ-e povukle nakon par dana, a s njima i veći broj civilnog stanovništva zbog straha od njemačke odmazde, Vela Luka je ostala slobodna i stoga datum 22. travnja u punom smislu te riječi predstavlja Dan oslobođenja.
U borbama je poginulo 48 vojnika NOVJ, od čega je troje Velolučana – Kuzma Žuvela Vilić, Nikola Dragojević Papalin i Vitomir Markov, palo oslobađajući Velu Luku, a Ivan Tabain Ivanov oslobađajući Blato.
Mikulica Oreb je poginuo prethodne noći u razminiravanju Zaglava, dok je Marija Dragojević Repan bila teško ranjena i poslije dva dana umrla na Visu. Ne smije se zaboraviti ni žrtvu Antuna Dragojevića Čantrota, koji uoči invazije snaga NOVJ-e ni nakon zvjerskog mučenja nije odao plan i položaje. Objesili su ga na nogometnom igralištu u Blatu.
Nakon oslobođenja Blata, vojska se s oko 1500 Velolučana povukla na Vis. Bio je to drugi veliki val zbjega za Egipat. Uz povremene upade njemačkih snaga u Velu Luku, mjesni Narodnooslobodilački odbor je organizirao život za preostalih 1500 mještana do konačnog oslobođenja otoka u rujnu 1944.
Narodni odbor Općine Vela Luka proglasio je ovaj dan narodnim praznikom za područje Općine 08.06.1952. i kao Dan Vele Luke se slavio do početka devedesetih.
izvor: velaluka.hr; sdpvl.org
