Feljton Kazališni amaterizam: Pučke komedije Tončija Surjana Trofe: Privaranti i prvi dio drame Samo nas kupus može spasiti (3. dio)
SAMO NAS KUPUS MOŽE SPASITI
Za razliku od dotadašnjih komedija velolučkih pučkih autora, ovaj se komad temelji na izmišljenoj priči, a ne na istinitom događaju. Tekst je dobio Pohvalnicu Hrvatskog sabora kulture na natječaju za Susret hrvatskih zavičajnih književnika 2014. godine.
Ante i Mara imaju sina Tonija i snahu Tinu, a tu je i Antina majka Kata koja je sklerotična i slabo čuje, no svojim komentarima svima ide na živce. Toni i Tina su završili fakultet, ali su nezaposleni i nikako ne mogu naći posao. Svaki dan jedu kupus na razne načine pripravljen jer nemaju novaca za nešto drugo, dok kupus sam raste na Antinoj zemlji uz more. Toniju je već toga kupusa dosta i prigovara što ga svaki dan mora jesti. Nasuprot tome, Ante stalno ističe kako je kupus zdrav i kako će ih samo on spasiti.
Ivan, Antin rođak, ima turističku agenciju i dovodi im kao goste američki bračni par (žena je iz Dalmatinske Zagore). Taj Amerikanac ima veliki dućan mješovite robe u kojem uglavnom drži gotovu hranu jer, kako on ističe, Amerikanci nemaju vremena kuhati. Tada Tini padne na um ideja o njihovom obiteljskom poduzeću tj. da pripremaju gotova jela od kupusa koja bi John plasirao u svojoj trgovini. On prihvati uzeti manju količinu njihovih proizvoda i nakon nekog vremena im javi da odlično prolazi i da ima za njih veliku narudžbu. Ivan je cijelo vrijeme sumnjao da će im taj posao uspjeti, no na kraju priznaje da je bio u krivu.
Naslov komedije kao da je i pouka komada jer je kupus zaista spasio Antinu obitelj. Pouka je i to da čovjek sam ne može ništa, ali kada se ljudi udruže – tada mogu učiniti sve. Na početku komada postoji izvjestan nesklad jer obitelj teško živi budući da su penzije male, a mladi su nezaposleni unatoč završenim fakultetima. Od turizma se nikako ne može cijele godine živjeti. U teškoj materijalnoj situaciji, izlaz je tradicionalna poljoprivreda jer se ekološki proizvodi danas traže, pogotovo među bogatijim ljudima i u bogatijim zemljama. Tradicija se spaja s dobrom idejom i znanjima iz poslovanja i marketinga. To je ključ opstanka na otocima pa je uspjeh ove obitelji na neki način recept za sve otočane. Bitno je da se ujedine i stari i mladi, da rade zajedno i da obitelj bude na okupu. Počelo je s nekim poremećenim redom stvari, nezaposlenošću i siromaštvom, a završava sa uspostavom idealne slike – mladi koji ostaju na otoku, a tri generacije jedne obitelji žive od uspješnog obiteljskog posla.
Priča se uklapa u totalitet životnoga iskustva današnjih otočana, govori o njihovim problemima uz likove koje poznaju i s kojima se mogu poistovjetiti. U ovoj komediji staro i novo nisu u sukobu, dapače, oni se skladno nadopunjuju odnosno zajedno tvore dobar poslovni projekt. Tako u početku Anti nije jasno kako bi se to mladi morali sami zapošljavati što se stalno govori na televiziji pa mu snaha tumači da treba zamisliti neki posao kojim se nitko drugi ne bavi, a koji će donijeti zaradu.
Priča koju donosi ova komedija je tipična priča o otočkom stanovništvu koje pokušava preživjeti i ostati na otocima s kojih se mladi, nažalost, sve više iseljavaju. Osim komike koja se očituje pogotovo u dijalozima, postoji i element didaktičnosti jer na neki način upućuje ljude kako se ipak može preživjeti u teškim ekonomskim uvjetima. Likovi su tipični predstavnici različitih generacija koje danas silom prilika zajedno žive, no oni su ono što je bila nužda zapravo pretvorili u svoju prednost.
PRIVARANTI
Ovo je zadnja Surjanova veća komedija. Nagrađena je Plaketom Kalman Mesarić za najbolji dramski tekst na natječaju za Susret hrvatskih zavičajnih književnika Hrvatskog sabora kulture 2016. godine.
Ante i Mara su supružnici koji imaju kći Tinu, ali Ante se boji da ju njezin dečko Pere neće oženiti i da će ona ostati stara cura jer ionako nije baš u cvijetu mladosti. S njima živi i Antina majka Kata nagluha na jedno uho.
Svrativši k njima, susjed Ivan im nadugačko priča o prevarantima koji na razne načine hoće ukrasti ljudima, pogotovo starijima, novac pod raznim izlikama. On nudi i niz savjeta i preporuka kako se od takvih prevaranata čuvati. Tijekom tog razgovora doista dolazi dvoje prevaranata, navodnih službenika neke banke, koji su po Ivanovom mišljenju autentični bankari. Oni mu izmame ušteđevinu s lažnim obećanjem da će se za dvije godine udvostručiti. Nedugo nakon toga stiže i inspektor Skok koji razotkriva prijevaru pa su Ivan i njegova žena očajni jer su izgubili novac. Komedija ipak sretno završava za Antinu obitelj jer Pere obećava da će se oženiti Tinom.
I u ovom igrokazu, kao i u Diletantima, žali se za minulim vremenima. Prije, naime, ljudi nisu bili toliko opsjednuti novcem i imali su u sebi više ljudskosti te ispada da u današnje vrijeme najviše novaca ima onaj tko krade. Ante i Mara razgovaraju o tome kako su oni bili odgajani u poštenju te u uvjerenju da se samo radom mora nešto zaraditi. Baka dodaje da joj nije jasno kakvo je to vrijeme došlo – sada se razgovara o raznoraznim lupežima i prevarantima, a u njezino se vrijeme pričalo o tome kako se veseliti, zapjevati, družiti se, pojesti, popiti, nekoga zagrliti i poljubiti.
Ljudi su, nažalost, na takvo stanje već oguglali te Ante u jednom trenutku konstatira da se kod nas stalno vara i krade, da to nije nikakvo čudo te da smo na to već svi navikli. Lažne diplome i lažni doktorati više nisu nikakvo iznenađenje. Nedostatak posla u državi kao i želja današnjih ljudi da što brže i lakše zarade, raj su za svakakve prevarante. Izražava se i uvjerenje da ni u toj Europi kojoj smo svi težili nije sve ni lijepo ni pošteno pa u tom smislu nemamo ništa posebno od njih naučiti. Kakogod bilo, društvo počiva na izokrenutim vrijednostima i čini se da iz takve situacije dugoročno nema izlaza.
© Ozana Iveković, KAZALIŠTE.hr, 22. prosinca 2022.
Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.
Izvor: kazaliste.hr
