Kritičnost prema nepravdi i nada u bolje sutra

Administrator

Feljton Kazališni amaterizam: Pučke komedije Tončija Surjana Trofe: Novi manji komadi i drugi dio drame Samo nas kupus može spasiti (4. dio)

NOVIJI MANJI KOMADI

Nakon Privaranata Surjan je napisao još dva manja komada, a to su redom U Veloj spili iz 2019. godine te Poduzetnik iz 2021. godine. Kratku komediju U Veloj spili autor je napisao kao prilog manifestaciji „Dani Vele spile“ na kojoj je bilo govora o istraživanjima tog arheološkog lokaliteta koji se nalazi u brdu iznad Vele Luke, a utvrđeno je da su tamo živjeli ljudi još prije 20 000 godina.

Radi se o pučkom igrokazu koji prikazuje jedan događaj iz života plemena u Veloj Spili pri čemu izbor za najbolju ženu plemena neodoljivo podsjeća na današnje izbore za miss, a stanovnici Vele Spile neodoljivo podsjećaju na današnje ljude. Pojavljuje se lik Spilonačelnika da ne kažemo gradonačelnika te Spilje odnosno plemenskog umjetnika koji bi možda mogao figurirati i kao plemenski vrač, najmudriji čovjek u plemenu,  jer se ističe svojom rječitošću i ljubavlju prema svemu što je lijepo. Tu je i neizbježni komentator koji uvijek ima nešto za reći te njegova žena koja ga stalno ušutkava i udara po glavi.

Pleme sjedi uz vatru i sluša što o sebi i svojim aktivnostima mogu reći kandidatkinje koje su isplivale u finale u velikoj konkurenciji spiljskih žena. Jedna je vitka i graciozna, voli se uređivati, ali je i dobra žena koja donosi vodu svim Spiljanima te majka dvoje djece. Druga je neustrašiva, puna oblina, hraniteljica obitelji koja lovi kako bi svojem mužu, čuvaru vatre i troje djece donijela meso. Unatoč svim običajima i tradiciji izbora za najbolju ženu, Spiljani zajedno s publikom odlučuju da će obje žene biti izabrane kao najbolje. Nakon toga slijedi slavlje u plemenu kojemu se po svoj prilici pridružuje i publika.

Ukratko, iz situacije nekog rivalstva i pitanja kakva će žena odnijeti pobjedu, odlučuje se da će pobijediti obje jer je svaka posebna na svoj način. To, dakako, nije situacija na današnjim izborima za miss gdje pobjedu može odnijeti samo jedan. Pored toga, Spiljanke se pitalo da kažu nešto kratko o sebi te što su toga dana korisno radile. Zapravo se glamurozni izbori za najljepšu ženu, pretvaraju u izbor žene koja je po pučkom vrijednosnom sustavu najbolja – lijepa, majka, dobra žena svom mužu, radišna, brine za obitelj

Kratku komediju Poduzetnik Surjan je napisao kao prilog za jednu zabavnu večer koja je održana na ljetnoj pozornici u Veloj Luci. Radnja ovog dramoleta događa se u vrijeme turističke sezone u Veloj Luci gdje mještanin Jure na štandu prodaje sunce, more i zrak sa Proizda, malog otočića u velolučkoj uvali, izletišta i kupališta koje je bilo proglašeno najčistijim morem i plažom u Hrvatskoj. Budući da Jure more, zrak i sunce drži u bočicama postaje predmetom sprdnje mještanina Ivana koji kaže da nije naivčina pa da kupi tako nešto.

Iako komad ide u smjeru kritike domaćih na jadranskoj obali koji turistima hoće podvaliti sve i svašta, dolazak mještanke Mare koja kupuje Jurine proizvode i kune se da njezin Ante od njih postaje bolji čovjek i pravi ljubavnik, što i nju čini sretnom i veselom, malo pokoleba Ivana koji odlučuje također kupiti Jurine bočice kako bi i njegova Frana bila vesela kao i Mare. Traži od Jure da mu to stavi u vrećicu da nitko ne vidi te da nikome ne govori da je i on kupio te bočice.

Premda dramolet počinje kao rugalica i kritika lokalnih muljatora i prevaranata koji se hoće obogatiti na glupim turistima, završava pomalo nostalgično s porukom da svi zapravo želimo biti sretni i zadovoljni, puni energije te da želimo usrećiti i sebe i druge oko sebe.

ZAKLJUČNO

Iz analize svih dosada izvedenih Surjanovih komedija, može se zaključiti što ga sve čini zavičajnim pučkim piscem. Ponajprije, on piše o temama iz svoje lokalne sredine (čak i prema istinitim događajima), ali one sve na neki način upućuju na općenite pojave na našim otocima pa i šire od toga. Piše na velolučkom dijalektu, o puku i za puk koji može sebe prepoznati u likovima i situacijama koje prikazuje.

Izrazito je kritičan prema nekim negativnim društvenim pojavama poput korupcije ili prevaranata, ali i nostalgičan u odnosu prema nekadašnjem načinu života. Na neki način žali zbog prodora suvremenih običaja i stavova u tradicionalnu otočku sredinu iako ih ne smatra uvijek negativnima što je naročito očigledno u komediji Samo nas kupus može spasit. Često prikazuje više generacija iste obitelji koje se zbog različitih gledišta katkada i sukobljavaju. Gotovo se uvijek pojavljuje lik nagluhe stare bake koja je neka vrsta komentatora zbivanja pa čak donekle i glasnogovornik samoga autora.

Svi njegovi igrokazi kreću od nekog problema ili nekog nepoželjnog stanja stvari, a završavaju uspostavom ravnoteže odnosno uvjetno rečeno ostvarenjem nekog ideala. Ipak, dojam je da je ta ravnoteža samo privremena ili relativna barem u nekim tekstovima. Nadalina i Samo nas kupus može spasit zaista završavaju sretno i donose nadu u bolje sutra. U Diletantima se naslućuje da mladi ipak odlaze s otoka potražiti sreću negdje drugdje te da se tradicionalna otočka sredina zauvijek promijenila, a sličan zaključak donose i Privaranti. Kratki komadi U Veloj spili i Poduzetnik također govore o nekim lošim pojavama našeg vremena poput glamuroznih izbora za miss i varanja turista, ali njihove završnice se ne zadržavaju samo na toj kritici nego afirmiraju vrednote pučkog pisca i pučke sredine.

Komedije Tončija Surjana Trofe pokazuju i potvrđuju većinu obilježja pučke književnosti odnosno zavičajne pučke drame prethodno navedenih iz teatrološke i književno-znanstvene literature. Stoga on jest pravi zavičajni pučki pisac – (lokalno) izvođen, prepoznat, kvalitetan i često nagrađivan, te na njegovom primjeru zaista vrijedi govoriti o zavičajnoj pučkoj drami.

© Ozana Iveković, KAZALIŠTE.hr, 22. prosinca 2022.

Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije.

Izvor: kazaliste.hr

Podjeli ovaj sadržaj