Iz prošlosti: Vela Luka za vrijeme španjolske gripe

Administrator

U iščekivanju novih vijesti o širenju postojeće virusne pandemije, vrijedi se zbog usporedbe podsjetiti one koja se pojavila na samom kraju I. svjetskog rata.

Španjolsku gripu, nazvanu po španjolskim tiskovinama koji su prvi svijetu pod cenzurom obznanili njezinu pojavu, proširili su vojnici, a na otoku se pojavila najprije u Blatu potkraj kolovoza 1918.

U Veloj Luci je zabilježena početkom studenoga i poklopila se s velikim društvenim promjenama – propašću Austro-Ugarske i stvaranjem južnoslavenske države. Zahvaljujući dr. Danijelu Kneževiću, sačuvan je detaljniji opis događanja u Veloj Luci u to vrijeme, pa i opis širenja gripe koja je uzela veliki danak na kraju rata među gladnim i izmučenim stanovnicima.


U prvim danima studenoga 1918. godine 39-godišnji učitelj Mihovil Kosić, koji je bio sveprisutan u kulturnom životu mjesta, a stizao je i pomagati liječniku u pripravi lijekova, potužio se na temperaturu i slabost. Pripisivao ju je uzbuđenju zbog stvaranja nove države, no ubrzo će se pokazati da će upravo on biti prva žrtva španjole u mjestu. Stanje u mjestu se dodatno zakompliciralo jer je istu večer i sam liječnik dr. Kuzma Pecotić zalegao u krevet. Taj jedini liječnik u mjestu obznanio je da više ne može ordinirati i dao upute onima koji dobiju temperaturu. Preporučio im je da ostanu u krevetu, uzimaju prašak salicil i piju topli čaj kako bi se što jače znojili, a od Općine je zatražio da se onemogući okupljanje ljudi. No, upravo tih dana mladi ljudi željni plesa kucali su na općinska vrata i tražili dozvolu za priređivanje plesa.

U Luku se vraćalo sve više vojnika, a onima s novim novcatim uniformama i cipelama bilo je stalo pokazati se i proslaviti kraj rata. Pa su tance priredili bez potrebne dozvole. Kad je općinski redar upao u plesnu dvoranu i zatražio da se raziđu, nitko ga nije shvatio ozbiljno. Odgovorili su mu da su stari zakoni mrtvi i da sada vlada sloboda. Tanci su se nastavili tu, ali i sljedećih večeri. Stariji su se jednostavno povukli i pustili mlade da se ižive i sami opamete. U međuvremenu se u mjesto iskrcala talijanska vojska, a gripa se iz dana u dan širila, dok gotovo nije zašla u svaku kuću. U mnogim kućama zalegle su čitave obitelji.

Od 6.11. ljudi su počeli umirati, a smrti su se iz dana u dan povećavale pa se panika proširila čitavim mjestom i otokom. Umiralo se u krevetu, ali i na nogama. U susjednom Blatu jednog dana je zabilježeno čak 8 smrti od zaraze. U Veloj Luci ni bratimi više nisu htjeli dolaziti u kuću preuzimati mrtva tijela. Bez liječnika i pokapanja mrtvih, sustav je bio pred potpunim raspadom i anarhijom.

Na vrata općinske zgrade počelo je dolaziti sve više ljudi tražeći da se mrtva tijela njihovih najbližih, koja su u kući ležala po 2 i više dana, odnesu na groblje. I tada, kada se činilo da će svi u mjestu pomrijeti i da nema spasa, Općina u prisustvu i usprkos talijanskih vojnika, naoružava odred mladih ljudi. Oni su pod okriljem noći, naoružani puškama s nataknutim bajunetama, prisilili bratime da po mjestu pokupe mrtva tijela i grobare da ih pokopaju. Nanovo je zaveden red i u mjestu se lakše prodisalo. No, gripa se i dalje širila. U drugoj polovici studenoga dosegla je sam vrhunac. I sam općinski tajnik Danijel Knežević, zarazio se i zalegao. Izolirao se u jednoj sobi i stao gutati salicil i piti čaj. Ali temperatura, koja se bila odmah popela na preko 40 stupnjeva, nikako nije popuštala. Popustit će poslije gotovo mjesec dana od početka slabosti.

Tko nije imao salicila, liječio se raznim priručnim lijekovima. Neki su tako redovito ispijali po šalicu kuhanog vina. U međuvremenu, početkom prosinca počele su se otvarati škole na otoku. I dalje se umiralo, no sve rijeđe. Posljednja smrt zabilježena je 27. veljače 1919., gotovo 4 mjeseca poslije. U Veloj Luci je umrlo 45 ljudi, a u susjednom Blatu 120. Umirali su najčešće mlađi pa su tako gotovo sve trudnice bile oboljele.


Strašna je bila španjolska gripa. I dandanas se mogu čuti predaje o ukopu obamrlih, ali još uvijek živih ljudi. Najstrašnija je predaja o ukopu jedne luške trudnice. Par godina poslije, kad su nanovo otvarali grob zbog novog pokopa u obitelji, njezino tijelo nisu zatekli u sanduku, već u uglu grobnice s kosturom djeteta u rukama.

Tekst: Udruga “Lanterna” Vela Luka

Pratite Udrugu Lanterna putem facebooka: Udruga “Lanterna” Vela Luka

Podjeli ovaj sadržaj
Next Post

Od danas dostupan sustav e-Propusnice

E-Propusnice, sustav dostupan na adresi https://epropusnice.gov.hr omogućuje građanima jednostavno slanje zahtjeva za izdavanje propusnica korištenjem usluga e-Građani i NIAS (Nacionalni identifikacijski i autentifikacijski sustav).  Sustav e-Propusnice omogućava sljedeće funkcionalnosti za građane:   Predaja zahtjeva za izdavanjem e-Propusnice prema: Poslodavcu Izabranom liječniku obiteljske medicine Nadležnom stožeru civilne zaštite Pregled predanih zahtjeva za izdavanjem […]